Rezultati PISA 2022 istraživanja ponovno su otvorili raspravu o rodnim razlikama u čitalačkoj pismenosti, ukazujući na trajnu i složenu prednost djevojaka u odnosu na dječake. U prosjeku, u zemljama članicama OECD-a djevojke postižu 24 boda više od dječaka, što otprilike odgovara jednoj godini školovanja. Ova razlika prisutna je u 79 od 81 promatranog obrazovnog sustava, a u pojedinim zemljama, poput Finske, Norveške i Slovenije, prelazi i 40 bodova. S druge strane, u Čileu, Meksiku i Peruu ona je manja od 10 bodova. Zanimljivo je da se od 2015. godine taj jaz ne smanjuje, nego ostaje stabilan.
Uzroci ove razlike višestruki su i prožimaju obrazovne, bihevioralne, društvene i motivacijske čimbenike. Djevojke češće pokazuju veći interes i užitak u čitanju te se njime bave i izvan školskih obaveza, što im omogućuje dodatnu praksu i razvoj vještina. Osim toga, one u prosjeku ulažu više truda u školske zadatke, pokazuju veću savjesnost i samodisciplinu te imaju jasnije životne ciljeve. Takve osobine, koje se posebno vrednuju u školskom okruženju, često rezultiraju boljim postignućima na čitalačkim testovima. Dječaci, pak, u prosjeku manje vremena posvećuju čitanju, češće biraju druge aktivnosti, poput videoigara, i iskazuju višu razinu ometajućeg ponašanja u nastavi, što dodatno utječe na rezultate.
Na razlike utječu i obiteljski te društveni čimbenici. Roditeljska očekivanja i podrška, kao i pomoć u domaćim zadaćama iz čitanja, nerijetko više idu u prilog djevojkama. Stereotipi koji čitanje povezuju s „ženskom“ aktivnošću mogu obeshrabriti dječake i stvoriti samopotvrđujuće obrasce slabijih postignuća. Discipliniranija razredna klima u satima čitanja također često pogoduje djevojkama. Pritom treba naglasiti da se jaz pojavljuje već u ranoj dobi, što potvrđuju i rezultati PIRLS istraživanja u osnovnoj školi, da bi kulminirao u adolescenciji i postupno se smanjivao u odrasloj dobi.
U pojedinim sustavima dodatni utjecaj imaju obrazovne prakse poput ranog usmjeravanja učenika u različite obrazovne tokove, što u nekim slučajevima može negativno djelovati i na rezultate djevojaka, iako one i dalje ostaju uspješnije od dječaka. Postoje i nalazi o mogućoj pristranosti u ocjenjivanju, gdje dječaci dobivaju niže školske ocjene od onih koje bi sugerirali njihovi standardizirani testovi, često zbog percepcije ponašanja. Socioekonomski sastav škole dodatno pojačava jaz, osobito u okruženjima s nižim statusom.
U širem kontekstu, zanimljivo je da u državama gdje je rodni jaz u čitanju veći u korist djevojaka, jaz u matematici koji ide u prilog dječacima obično bude manji. Time se otvara pitanje akademskog usmjeravanja – djevojke koje su dobre u matematici često su još bolje u čitanju te svoje obrazovne izbore usmjeravaju prema verbalnim vještinama.
Iako se ponekad raspravlja o biološkim razlikama u verbalnim sposobnostima, PISA naglašava kako su ključni čimbenici vezani uz angažman, motivaciju i podršku – područja u kojima se razlika može smanjiti ciljanim odgojno-obrazovnim strategijama. Dugoročno, ovakav jaz može imati posljedice na obrazovna postignuća dječaka, uključujući i niže stope završavanja srednjoškolskog obrazovanja.
U hrvatskom kontekstu, PISA 2022 pokazuje da djevojke u prosjeku ostvaruju 34 boda više od dječaka u čitanju. Taj rezultat iznad je OECD prosjeka od 24 boda, no ispod najvećih zabilježenih razlika. Prosječni rezultat hrvatskih učenika iz čitalačke pismenosti iznosio je 475 bodova, što je neznatno ispod prosjeka OECD-a od 476 bodova. Ovi podaci poziv su na promišljanje i djelovanje, osobito u kontekstu školskih strategija motiviranja dječaka za čitanje te razvijanja pozitivnih čitalačkih navika kod svih učenika.
