OECD je 28. siječnja 2026. objavio sažetak novih podataka iz svoje baze o pristupu i korištenju ICT-a. Ključna poruka – generativna umjetna inteligencija (npr. ChatGPT, Copilot) ušla je u svakodnevicu velikog dijela stanovništva, a posebno mladih, dok se uporaba u poduzećima i dalje širi, ali nejednako – ponajviše prema veličini tvrtke i sektoru.
Istodobno, korištenje je vrlo neravnomjerno: najveći jaz je po dobi (razlika 53,6 postotnih bodova), dok su razlike po obrazovanju i dohotku također velike (oko 21 postotni bod), a rodna razlika je znatno manja (4,2 postotna boda).
Za edukatore i roditelje ovo je važnije od “trenda”: ako tri četvrtine učenika/studenata (16+) prijavljuje da koristi generativnu UI, onda je realnije govoriti o pravilima i kvaliteti uporabe nego o “sprječavanju” uporabe.
OECD ističe da je korištenje posebno visoko među učenicima/studentima: tri četvrtine učenika/studenata (16+) navodi da koristi generativne UI alate. Korištenje je rašireno i među zaposlenima (41,1 %) te nezaposlenima (36,7 %), dok su umirovljenici i druge neaktivne skupine puno niže (12,5 %).
Paralelno, raste i usvajanje UI-ja u gospodarstvu: u 2025. je 20,2 % poduzeća prijavilo da koristi UI (u odnosu na 14,2 % u 2024. i 8,7 % u 2023.). Razlika po veličini je velika – UI koristi 52 % velikih tvrtki, naspram 17,4 % malih.
Ako se spustimo na razinu Hrvatske dobni rasponi jasno pokazuju obrazac “mladi naprijed, stariji znatno sporije”:
– Dob 16–24: 58,2 % koristi generativne UI alate u posljednja 3 mjeseca
– Dob 16–74 (ukupno): 27, 5%
– Dob 55–74: 7,1 %
Ove tri brojke su posebno korisne za škole: učenici su već masovno u UI ekosustavu, dok dio roditelja (osobito stariji) često nema iskustvo, naviku ili sigurnost za razgovor o tome.
Što to znači za učitelje i nastavnike
Prvo, UI pismenost postaje dio opće pismenosti. Kad više od polovice mladih koristi generativnu UI, zabrane bez razumijevanja samo premještaju praksu “u tišinu”, bez pedagoškog učinka. Umjesto toga, smislenije je uvoditi jasna pravila i zadatke u kojima je proces rada vidljiv.
Drugo, poštenje i vjerodostojnost rada treba rješavati dizajnom zadataka. Više “rada u nastajanju” (skice, bilješke, verzije, refleksije), više usmenih provjera i više zadataka koji traže lokalne izvore, osobno iskustvo, analizu konkretnih dokumenata ili argumentaciju uz obavezno navođenje izvora – to su jednostavne didaktičke mjere koje smanjuju “copy-paste” ovisnost o UI.
Treće, razred postaje mjesto gdje se uči razlikovati “tečno napisano” od “točno i utemeljeno”. Generativna UI može zvučati uvjerljivo i kad griješi, pa je ovo prilika da se jača kritičko čitanje, provjera činjenica i rad s izvorima.
